BANJALUKA, 26. marta – Mladi i ambiciozni planinari iz Banjaluke Miroslav Trivić i Miroslav Bundalo, koji su 2012. godine krenuli u osvajanje sedam najvećih vrhova sedam kontinenata “Seven summits”, nedavno su se vratili sa putovanja iz Južne Amerike osvojivši najviši vrh Akonkagvu, koji se nalazi na 6.962 metra nadmorske visine.

Ovo je treći od sedam zacrtanih vrhova, ali ujedno i najteže i najdraže putovanje na kojem su bili. Krenuli su 27. januara, osvajanje vrha je počelo 3. februara, a Akonkagva je “pala” za nevjerovatnih devet dana, objavio je Press RS.

Kroz “Dolinu smrti”

– Od ulaza do vrha prešli smo četiri visinska kampa Konfluensija (3.200 m), Placa de Mulas (4.300 m), Nido de Kondores (5.400 m) i Kolera (5.950 m). Po dolasku na Konfluensiju uradili smo prvi ljekarski pregled, koji je bio odličan i krenuli smo dalje. Put do baznog kampa bio je prvi od tri najteža u ekspediciji. Hoda se 30 km kroz dolinu reke Horkones, poznatiju kao Dolina smrti. To je ogromno, suvo korito, puno prašine. U prsa udara jak vjetar, a na pojedinim mjestima gde nije šljunak, pjesak ulazi u oči, usta i nos bez obzira na to što imamo marame i naočare. Kroz dolinu smo pješačili osam sati, a put sam nazvao “put do pakla”- priča Trivić. Već po dolasku u bazni kamp osjetili su nedostatak kiseonika i ogroman umor, ali ih to nije spriječilo na putu do vrha.

– U kampu, između ostalih, srećemo ekspediciju Engleza, koji odustaju, a pokušavaju već drugi put. Tek sada shvatamo koliki uspjeh je to što smo za devet, od 14 koliki je prosjek, osvojili vrh. Zanimljivo je da smo u kampu, pošto nam se nije dalo kuvati, otišli do kuhinje i kada smo čuli da porcija jela sličnog musaki košta 40 dolara vratili smo se u šator, jeli pekmez i zaspali. Sutradan se odmaramo i kuvamo instant-rižu. Zaboravljamo da na ovim visinama voda vri na nižoj temperaturi i da treba duže da se kuva, tako da smo taj dan jeli polupresnu rižu. Krećemo do Nido de Kondoresa. Prva aktivnost poslije postavljanja šatora je topljenje snijega da bismo imali vodu, a to u prosjeku traje oko četiri sata. Na putu do posljednjeg visinskog kampa Kolere bila je prava borba.

Put je izuzetno naporan i to je pravo čistilište, ljudi i umiru i odustaju. Ime kampa Kolera nije nastalo slučajno. Srećemo Albance, Japance i Špance. Ima i jako puno žena s obzirom na to kakvi su uslovi i mnogo žena je zaposleno u kampovima. Interesantno da ima čak i žena nosača. Temperatura u šatoru je bila minus 15, vjetar je stalno udarao u šator. Od našeg disanja u šatoru se hvata kondenz koji se automatski ledi i pretvara se u inje koje svaki udar vjetra strese po nama, a to nas stalno budi – nastavlja Trivić.

Osvajanje cilja

– U pet ujutro krećemo do vrha. U jednom momentu imate osećaj kao da se svi vjetrovi spajaju na jednom mjestu i prevaljuju preko grebena na vas. Osim što je vjetar jak i hladan, bučan je i to psihički izluđuje. Poslednja faza uspona je strma i sniježna, gdje sam zamalo i oslijepio, zbog jakog sunca i refleksije. Snalazim se tako što posuđujem Mišine naočare i nastavljamo. Inače, poslednja faza je i užasno usporena, napravimo tri stope i pet minuta se odmaramo, visina ne dozvoljava da idemo brže. Nakon tri sata uspona dolazimo pod vrh, penjemo se i dolazimo do cilja – kaže Trivić. Osvajanje Akonkagve je, dodaje on, neuporedivo sa svim dosadašnjim.

– Planina je ozbiljnija od svih do sada. Uložili smo više napora, dosta se istrošili, ja sam za devet dana izgubio osam kilograma, ali se osjećam zadovoljno. Brže smo se penjali nego što se obično penje. Manje smo se odmarali i preskakali aklimatizacije. Već 11. dan izašli smo sa planine i tada nas je vlasnik hotela u kom smo odsjeli pitao zašto smo odustali, nije mogao vjerovati da smo mi u stvari osvojili vrh i vratili se u grad – završava Trivić.

Fakti

• Cijena puta 10.000 evra po osobi.
• Cijena planinarske dozvole 550 dolara po osobi.
• Planinarska dozvola traje 20 dana, sve preko toga se dodatno naplaćuje.
• Iznajmljivanje nosača za teret košta 200 dolara.
• Topljenje snijega traje oko četiri sata.
• Temperature u šatoru minus 15.
• Temperature van šatora do minus 40.
• Brzina vjetra oko 100 km na čas.
• Planinari dobijaju posebne vreće za otpad i nuždu.
• Iznajmljivanje mula za teret košta 200 dolara.
• Porcija musake košta 40 dolara.