konobar

BANJA LUKA, 12. decembra – Na skali od jedan do deset, za ugostiteljstvo u Banjaluci dajemo „mršavu“ trojku. Može sve da bude mnogo bolje, ali za ovakvu situaciju glavni krivac je nestručan kadar, odnosno pogrešna deviza kako konobar može biti svako.

Poručuju ovo iz Udruženja radnika u ugostiteljstvu, koji za Srpskainfo sumiraju godinu na izmaku za ovu branšu. Kako kažu, situacija u ugostiteljstvu je malo napredovala u 2019. godini, međutim nije ni blizu kako bi trebalo biti, a neće ni biti, jer nam stručni radnici odlaze u inostranstvo trbuhom za kruhom.

Samo preko ovog udruženja, u zapadne zemlje i na kruzere je zbog bolje plaćenog posla otišlo više od stotinu ljudi.

– Kada odu u inostranstvo, naši ljudi vide kako se u stvari radi i kakvi su uslovi. Tamo imaju plaćen godišnji odmor i regres, što ovdje nikada nisu ni vidjeli. Ovdje se ne kontroliše prijava radnika, 50 odsto ljudi nam je prijavljeno da radi četiri sata, ili još gore na dva sata. Da li je to normalno – pita predsjednik udruženja Željko Tatić.

Posljedica svega je, ističe, što su i domaći ugostitelji konačno shvatili da za platu od 500 ili 600 KM ne mogu dobiti kvalitetnog radnika, pa su malo podigli primanja zaposlenima.

– Ugostiteljstvo je nažalost degradirano zanimanje. Moramo shvatiti da dobar konobar ne može biti svako iako mnogi to pokušavaju – rekao je Tatić.

I ono što im posebno bode oči, dodaju iz uzdruženja, jeste što se, ne primjenjuje Zakon o ugostiteljstvu, posebno u dijelu kojim se propisuje da u hotelima i restoranima moraju da rade konobari koji imaju najmanje završenu srednju stručnu spremu ugostiteljskog smjera: smjer konobar, ugostiteljski tehničar ili ugostiteljsko-kulinarski tehničar.

Na donošenju ovog člana naročito su insistirali prije tri godine, ali efekti su poražavajući.

– Pitamo nadležne zašto se ne primjenjuje član 9. Zakona o ugostiteljstvu. U hotelima i restoranima ne mogu da rade ljudi koji nemaju završenu ugostiteljsku školu. Kakav će odnos needukovani radnici imati prema gostima? Svi konstatuju da je nivo usluge poražavajući. Podsjetimo da je na obilježavanju Svjetskog dana turizma u Prijedoru čak i sama ministarka turizma rekla da je nivo usluge na jako niskom nivou. Zašto nadležne insitucije dozvoljavaju da nam rade neprofesionalci u ugostiteljstvu? Kako se uopšte otvaraju novi ugostiteljski objekti koji ne ispunjavaju propisane sanitarno-tehničke uslove? Nije samo dovoljno donijeti zakon, mora se kontrolisati i njegova primjena – upozorava Tatić, uz zaključak da je generalno turizam i ugostiteljstvo na našim prostorima potrebno podići na viši nivo.

Nije važan skup namještaj

Banjaluka sa 190.000 stanovnika ima čak 1.000 kafića, što je pet puta više od evropskog prosjeka po broju građana. Toliki broj kafića, na primjer, ima i Minhen, treći grad po veličini u Njemačkoj, gdje živi oko milion i po ljudi.

– Treba li nam stvarno da imamo hiljadu lokala u gradu? Na kraju samo dobijamo nelojalnu konkurenciju i gubi nam se kvalitet usluge. Nije dovoljno samo urediti lokal po posljednjim standardima. Poslodavci nisu svjesni da je edukovan radnik taj koji privlači goste, a ne skup namještaj – ocjenjuje Željko Tatić, naglašavajući da tek 30-ak odsto lokala u Banjaluci ima uslugu na nivou.

(Srpskainnfo)