bebe

BANJA LUKA, 0. decembra – Da li ste se tokom porođaja osjećale sigurno i zaštićeno, da li ste morale ležati sve vrijeme, da li je u porođajnoj sali bila prijatna atmosfera, da li biste se opet porodile u banjalučkom porodilištu?

To je dio pitanja iz ankete koju nakon 5 godina ponovo provodi udruženje “Djeca, roditelji i porodilje”, o iskustvima žena iz banjalučkog porodilišta, kako bi svi zajedno vidjeli koje su se promjene u međuvremenu desile u ovoj zdravstvenoj ustanovi.

Da li ste dobile praktične savjete o njezi bebe, da li ste imali osjećaj da se neko kvalitetno i stručno brine o vama tokom boravka u porodilištu, da li ste sa medicinskim osobljem ostvarili odnos povjerenja – neka su od pitanja na koja treba da odgovore žene koje su se porodile od 2015. do danas, kako bi se dobila približna slika stanja u najvećem porodilištu u Srpskoj.

– Naš početak rada obilježen je regionalnom anketom koju smo radili pod nazivom „Sloboda rađanja“. Rezultati su bili poražavajući i to je negdje inciralo sve promjene koje su se kasnije izdešavale. Želimo da vidimo koliko su se realno stvari promijenile i anketa je tako kreirana da bi odgovori mogli da se uporede sa onom provedenom 2015. godine – pojasnila je Dubravka Vujnović-Božić.

Zabrinjavajući odgovori u istraživanju prije 5 godina pokazali su da više od 56 odsto majki nije bilo zadovoljno postupcima prilikom prijema u porodilište, nije se osjećalo zaštićeno tokom poroda i nije im bila prijatna atmosfera u porođajnoj sali.

radjaona

Čak 91 odsto ispitanica je u toku porođaja moralo ležati sve vrijeme, 70 odsto žena je bilo žedno, 80 odsto gladno, više od 70 odsto žena sa medicinskim osobljem nije ostvarilo odnos povjerenja i nije imalo osjećaj da se neko kavlitetno brine o njima, a samo njih 28 odsto je reklo da je dobilo korisne i praktične informacije o njezi bebe. Anketu je popunilo najviše žena starosti 31-35 godina i s fakultetskom diplomom.

U međuvremenu, porodilište je obnovljeno, nabavljeni su novi kreveti i oprema, a promijenjen je i pristup prema trudnicama kojima se, kako kažu iz Univerzitetskog kliničkog centra RS, objašnjava procedura poroda i traži njihova saglasnost. Takođe, umjesto strogog ležanja, žene mogu da šetaju tokom trudnoće ako nema komplikacija.

DRIP, otkako je osnovan, sarađuje sa UKC RS, redovno organizuju posjete trudnica porodilištu kako bi buduće majke imale priliku razgovarati s doktorima i sestrama, obići salu za porođaje i bliže se upoznati s procedurama i prostorom u kojem će njihova beba stići na svijet. Šta je još promijenjeno posljednjih godina?

– Omogućeno je prisustvo osobe od povjerenja na porodu, koju trudnica izabere, ne samo supruga, i na tome smo zaista instistirali. Prisustvo se prvobitno naplaćivalo 500 KM, pa je spušteno na 20 KM. Cijena epiduralne anestezije je sa 500 KM snižena na 150 maraka. Trudnice vodimo u obilazak porodilišta da bi mogle da vide kako će sve da izgleda i mislim da su to značajne promjene – navodi Vujnović-Božićeva.

Primjećeno je, napominje, da su porodilje zadovoljne rađaonom nakon njenog renoviranja, jer je ambijent ljepši i ugodniji, kao i odnosom osoblja i načinom na koji su tretirane tokom porođaja. Problemi se, dodaje, i dalje javljaju na odjelu babinjara, gdje žene borave nakon poroda, a što se ne bi trebalo događati s obzirom na njihovo stanje i osjetljivost.

Žmuriti ne možemo ni na poraznu činjenicu da budući roditelji, kao i bliža rodbina, u porodilište donose koverte s novcem i druge poklone za medicinsko osoblje, u nadi da će tako “kupiti” sebi bolju uslugu. Treba razvijati svijest ljudi na ovu temu, jer „hranimo“ tradiciju koja nije dobra, upozoravaju iz DRIP.

bebe 2

– Čašćavanje i davanje novca nije nešto što bismo trebali raditi i to uvijek govorimo trudnicama. Stava sam da niko neće pustiti ženu koja se porađa da se pati i dovesti njen i život bebe u opasnost jer nisu dobili pare. Vjerujem u moralne norme naših medicinara. Često se srećem sa trudnicama koje kažu kako su dobile informacije da su uslovi loši, kako je tretman loš, ali eto one su spremile novac i platiće, misleći da će tako dobiti nešto. Mislim da ne mogu da dobiju ništa drugačije od ostalih, jer vama ne može neko dati nešto što nema. Možete da platite, ali ćete imati isti tretman kao drugi, samo vi imate osjećaj da ste sebi kupili neki mir – napominje Dubravka Vujnović-Božić.

Dodaje da nam je istovremeno na jako niskom nivou svijest da trebamo ukazati na propuste i boriti za svoja prava, a ne plaćati da bi neko ta naša prava ispoštovao.

– Zato i nastojimo raditi s trudnicama, razvijati svijest o zakonu o pravima pacijenata, o tome šta mogu da dobiju, šta mogu da traže, na šta imaju pravo, da je važno da ukažemo na greške, da prijavimo nezadovoljstvo medicinskim tretmanom odnosno osobljem, umjesto da im unaprijed dajemo novac da bi oni samo radili svoj posao – zaključuje ona.

Prijatelji majki i djece

Udruženje građana DRIP je nastalo 2014. kao neformalno udruženje građana okupljenih oko ideje podrške trudnicama, porodiljama i roditeljima. Suočeni s lošim uslovima u porodilištima, odlučili su, kažu, preduzeti sve što je u nihovoj moći kako bi porodilišta postala prijatelji majki i djece.

– Drip je medicinski postupak koji se koristi za indukciju, to jest ubrzanje poroda koji spadaju u grupu rizičnih, ali se na Kliničkom centru u Banjaluci rutinski koristi čak i kod trudnoća koje su sasvim uredne. Naziv naše grupe – DRIP – predstavlja simbol kontrole institucija nad ženama u Banjaluci kad je riječ o ostvarivanju njihovih reproduktivnih prava, a mi želimo da promijenimo takvo stanje – kažu iz udruženja.

(Srpskainfo)