BANJA LUKA, 03. marta – Kod muškarca iz Čelinca, koji se vratio s rada u Italiji, te njegovog sina, učenika banjalučke OŠ “Branko Ćopić”, potvrđen je virus korona, saopšteno je 5. marta 2020. godine, kada je u BiH i zvanično počela bitka protiv nevidljivog neprijatelja, s kojim se i danas ljekari bore nadljudskim naporima.

Presjek stanja nepunu godinu kasnije je sljedeći – bitku s opakom zarazom izgubilo je oko 5.000 ljudi, koliko broji manja opština u BiH, a pozitivan test bio je kod više od 133.000 osoba.

U proteklih 12 mjeseci “bijeli mantili”, ali i kompletan sistem, imali su pune ruke posla, a životi svih građana u BiH promijenili su se, direktno ili indirektno, iz korijena.

VANREDNO: Sve je, dakle, počelo 5. marta prošle godine vanrednom konferencijom za novinare u Banjaluci, gdje je saopšteno ono čega su se svi pribojavali, a medicinski radnici sedmicama prije toga i najavljivali – virus korona stigao je i u BiH.

Tog dana oči bh. javnosti bili su usmjerene prema gradu na Vrbasu. Očekivali su se odgovori na brojna pitanja, poput toga da li su ostali učenici, školski drugari zaraženog đaka, takođe pozitivni. Ispostavilo se, srećom, da su njihovi testovi negativni, a školska zgrada je detaljno dezinfikovana.

Nadležni su smirivali građane, ali ih i pozivali da se ponašaju odgovorno. Poruka je, ukratko, glasila – nema mjesta za paniku, ali ima za oprez.

Uslijedili su brojni apeli medicinara, kao i pojedine restrikcije. Recimo, 12. marta prošle godine preporučeno je da djeca predškolskog uzrasta u Banjaluci ne idu u vrtiće, a radno vrijeme trgovina, tržnih centara, prodavnica i ugostiteljskih objekata ograničeno je do 18 časova.

ZABRANE: Širom BiH, nedugo zatim, na red je došlo i potpuno zatvaranje škola te je redukovan je broj predškolskih ustanova koje su radile. Zabilježili smo privremeno zatvaranje privatnih zdravstvenih ustanova, uključujući i stomatološke ambulante, sportskih terena, kafića, frizerskih i kozmetičkih salona…

Svi avioni su bili spušteni, a autobusi parkirani. Spuštene su i rampe na granicama, a samo rijetki, poput zdravstvenih radnika i prevoznika, mogli su ući u neku od susjednih zemalja.

Nastava se iz učionica preselila na male ekrane i internet, a provjera znanja vršila se putem telefonskih aplikacija. Odgođena su svadbena veselja i sva druga masovnija okupljanja, uključujući sahrane, proslave rođendana, krštenja itd.

Otkazane su đačke i studentske ekskurzije, kao i većina ljetovanja izvan BiH, a za domaće turiste Neum, jedini bh. grad na moru, postao je top destinacija.

Građani su prošlo ljeto provodili istražujući bh. gradove i prirodne ljepote, a resorno ministarstvo turizma u Srpskoj je građanima dijelilo i turističke vaučere za posjetu domaćim destinacijama.

Mjere koje su iz dana u dan donošene uglavnom su imale vremensku odrednicu “odmah”. “Perite ruke, držite fizičku distancu, u slučaju simptoma obavezno se javite ljekaru”, samo su neki od savjeta koji su se svakodnevno čuli.

Ograničenja, nepopularna među građanima, ali i u poslovnoj zajednici, morala su se poštovati. Na terenu je bio povećan broj inspektora, komunalnih policajaca… Pljuštale su i kazne za sve one koji su kršili neku od zabrana koje su u to vrijeme bile na snazi. Kazne se pišu i danas za nepoštovanje onih mjera koje nisu povučene.

KOBNO: Podsjetimo, da situacija nije ni malo bezazlena, ispostavilo se i kada je vlast proglasila vanrednu situaciju, koja je još na snazi, a onda i vanredno stanje, koje je u međuvremenu ukinuto. Dok je na snazi bilo vanredno stanje, donosioci odluka mogli su ubrzano odlučivati.

U međuvremenu, oči građana bile su usmjerene u krizne štabove. Svi su se plašili prvog kobnog slučaja. On je zabilježen ubrzo nakon što je virus korona stigao u BiH. Naime, u hronologiji teške godine iza nas boldovanim slovima ostaće upisan još jedan datum.

Tog 21. marta 2020. saopšteno je da je starija žena preminula u Bihaću od posljedica zaraze virusom korona i to je prvi smrtni slučaj u BiH izazvan tom zarazom.

Smrt nije birala. Kosila je starije osobe te lica s hroničnim bolestima, ali i potpuno zdrave ljude. Među njima je bilo i mladih, ali i ljekara i ostalih zdravstvenih radnika.

ŽRTVE: Zauvijek su nas napustili i brojni ljudi iz javnog života u BiH, poput Miće Mićića, tadašnjeg gradonačelnika Bijeljine, Kolje Mićevića, književnika, prevodioca svjetskog glasa i počasnogog građanina Banjaluke…

I poznati glumac Dragan Jovičić umro je u bolnici u Sarajevu, gdje se liječio od zdravstvenih komplikacija prouzrokovanih virusom korona.

Bitku s opakom bolešću izgubio je i prvi predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Momčilo Krajišnik, ali i njegov brat Mirko, kao i Mirkov sin Miljan. I u Banjaluci su, podsjetimo, u proljeće prošle godine umrla tri člana jedne porodice – otac, majka i sin.

Dok je stizala crna statistika, brojne službe su danonoćno radile više nego ikad. Bolnice i domovi zdravlja su prošli kroz reorganizaciju, a prednost u liječenju su imali pacijenti zaraženi virusom korona. Svi zaposlenici u zdravstvenim ustanovama, kao i policajci, komunalni policajci te inspektori u Inspektoratu RS u aprilu prošle godine dobili su po 1.000 KM naknade.

Pojavila se i ogromna potreba za medicinskom opremom, uključujući i nabavku respiratora, koja je u FBiH rezultirala i aferom “Respiratori”, zbog koje se na optuženičkoj klupi, uz ostale, našao i federalni premijer Fadil Novalić.

Paralelno s tim, u Srpskoj je, podsjetimo, prošle godine pokrenuta istraga u vezi s nabavkom pokretne bolnice koja je postavljena, a zatim uklonjena u banjalučkom naselju Zalužani.

IZOLACIJA: Bolnički kapaciteti su postali pretijesni, a punili su se i objekti u koje su smještana lica koja su morala 14 dana provesti u izolaciji.

Istovremeno, mnogi koji su bili u fizičkom kontaktu sa zaraženim završili su u kućnoj izolaciji, a ako bi je prekršili, njihova imena su javno objavljivana, te su, pritom, bili i kažjeni.

I na granicama su podignuti šatori, a u njih su smještani oni koji su dolazili iz inostranstva. To je, podsjetimo, izazvalo oštar revolt naših ljudi koji žive izvan granica ove države, a koji su sedmicama, a neki i mjesecima, bili spriječeni da posjete svoje najmilije u BiH.

Uporedo s tim, broj zaraženih i preminulih je rastao iz dana u dan. Od “naredne dvije sedmice su ključne” došli smo do ključne godine, mada se kraj agoniji ni danas ne nazire. Iako su se mnogi tome nadali, ni visoke ljetne temperature nisu ubile virus.

Da mu stanu na kraj mogu samo vakcine, kojih je u Srpsku stiglo 22.000 doza, a juče je iz Srbije u Sarajevo stiglo još 10.000. Nešto ranije je Srbija obezbijedila da se u njihovim gradovima vakcinišu hiljade zdravstvenih radnika iz Srpske.

Vakcinacijom medicinara počela je aktivna borba protiv virusa korona u RS, a prvi je vakcinu 12. februara ove godine u Banjaluci primio Vlado Đajić, generalni direktor UKC RS. Uslijedila je imunizacija u ostalim zdravstvenim ustanovama u Srpskoj, a narednih dana počeće i u FBiH.

Međutim, do zadovoljavajućeg stanja, kada je riječ o vakcinaciji, dijeli nas još mnogo posla. U Srpskoj su, između ostalih, vakcinisani svi medicinski radnici u kovid odjeljenjima. Potrebno je da kroz taj proces prođe još veliki broj medicinara, a potom ostale ugrožene grupe – stariji od 65 godina, radnici domova za stara lica, prosvjetni radnici, policajci, novinari, a onda i svi ostali.

Sličan redoslijed se očekuje i u FBiH, koja, dakle, danas raspolaže samo sa doniranim vakcinama iz Srbije.

Podsjetimo, BiH je vakcine naručila putem Kovaks mehanizma, ali se njihov dolazak još ne nazire. Većina drugih zemalja u regionu poprilično je odmakla u ovom procesu, prije svega zahvaljujući tome što su vakcine nabavljale direktno od proizvođača, tako da smo, kada je riječ o imunizaciji, pri dnu regionalne ljestvice.

VAKCINACIJA: U međuvremenu, jedan od novih sojeva virusa korona, tj. britanski soj, nedavno je utvrđen kod turiste koji je boravio u Sarajevu.

Stručnjaci, međutim, kažu da su vakcine djelotvorne i za nove sojeve. Dok, dakle, i dalje čekamo masovnu vakcinaciju u BiH, da se očuvamo pomažu nam maske, koje ne skidamo s lica gotovo već godinu dana, a jedno vrijeme smo bili u obavezi nositi i rukavice.

Uz nošenje zašitne opreme, građanima je najteže palo još nekoliko mjera, uključujući policijski čas, koji je duže vrijeme bio na snazi, zabrana izlaska iz opštine prebivališta, kao i zabrana kretanja starijih osoba. Bakama i dekama širom BiH u pomoć su priskočili rodbina, komšije, ali i volonteri, donoseći im hranu, piće, lijekove.

Na početku pandemije, podsjetimo, u trgovinama se tražila vreća brašna i rolna toalet papira više, a naglo je porasla i potražnja za dezinfekcionim sredstvima.

Iako je tada potrošnja naglo povećana, kasnije je splasnula. Ionako posrnuloj bh. ekonomiji ovo je bio jak udarac. Donesene su brojne mjere pomoći privredi, poput, recimo, plaćanja poreza i doprinosa za zaposlene čija su radna mjesta zbog restrikcija privremeno bila zatvorena.

Veliki teret, uz brojne nadležne službe, na svojim plećima podnijeli su i novinari, foto-reporteri, snimatelji i ostali medijski radnici. Oni su, takođe, danonoćno radili, a niz puta su i sami ljekari njihov angažman ocijenili veoma značajnim.

Danas, godinu kasnije, o virusu smo mnogo naučili. Međutim, još se ne zna kada ćemo moći zauvijek odbaciti maske. Do tada nam ne preostaje ništa drugo nego da poštujemo ograničenja i preporuke, te očekujemo što skoriji početak masovne primjene vakcina, koje su jedini lijek protiv ove globalne pošasti.

(Nezavisne)