BANJALUKA, 22. januara –  – Mistični trenuci, uvijek posebni, u kojima se stvara jedan novi život umjetnosti, pozorišna predstava, prepleteni su najdubljim emocijama glumaca koje ih vode i motivišu da na sceni pogledaju u oči uzbuđenju, neizvjesnosti, sreći i dio sebe ostave na sceni.

Razlike u doživljaju procesa rada na novom komadu postoje kod svakog glumca, ali se sve te razlike na kraju spoje kroz neizmjernu ljubav prema teatru i publici poklone jednu iskonsku umjetničku cjelinu. Sa ovom činjenicom složili su se i banjalučki glumci.

– Posebno se radujem trenucima kada znamo da smo napravili jedan dio koji počinjemo da uklapamo sa muzikom, svjetlom koje obasja produkt našeg dužeg rada. Tada počinje radost igre i nestrpljenje da publika vidi ono u čemu smo se nesebično davali – rekla je glumica Sandra Ljubojević.

Prvi susret glumaca sa očima publike na pretpremijeri najuzbudljiviji je glumcu Željku Erkiću.

– Pored toga, na mene uvijek ima mnogo uticaja zanimljiva koncepcija reditelja koja pruža uživanje od početka do kraja procesa rada – istakao je Erkić.

Trenutak kada reditelj i glumci stanu na pozorišne daske i prave scenski aranžman, određuju položaj i kretanja glumaca na pozornici, odnosno mizanscena, glumcu Vladimiru Đorđeviću posebno je drag, objavio je Glas Srpske.

– Najviše volim period postavke mizanscena, jer se tada otkriva novo polje za glumca koje je, dok traju čitaće probe nemoguće zamisliti. U tom momentu pruža nam se mogućnost da kreiramo bolju ulogu nego što nam tekst nudi – kazao je Đorđević.

Da ih probe vode u neki novi svijet u kojem se glumcu pruža mogućnost da istražuje sam sebe naglasila je glumica Slađana Zrnić.

– Uvijek sam posebno uzbuđena kada igram predstavu, ali proces proba mi omogućava da istražujem svijet oko sebe i u sebi. Kada završimo sa probama, ponekad budem jako tužna – ispričala je ona.

Isto uzbuđenje u toku procesa rada vlada i na sceni Dječijeg pozorišta Republike Srpske.

– Najviše volim kada se sa čitaćih proba pređe na scenu. U toj fazi glumac već zna tekst, postavi se neki osnovni mizanscen i igra može da počne. Tada se otkriva najviše stvari o liku koji igramo, a predstava polako počinje da poprima svoj završni izgled – naglasila je glumica Božana Bijelić.

Pozorišna bajka

– Početak rada na predstavi je jedna vrsta zaljubljivanja u pozorišni tekst i predstavu, kada sam nestrpljiva i želim da istražujem. Najkreativniji dio za mene je kada počinjemo da prepoznajemo kako će predstava izgledati. Poslije toga slijedi rad na sebi i na liku, postajete jedno biće sa kolegama, rediteljem i stvarate pozorišnu bajku. To je već ljubav – kaže glumica Miljka Brđanin-Babić.