BANJA LUKA, 21. aprila – Jovana Gajića Jovančeta, malog malinara iz sela Sitnica na Manjači, koji je stekao neizmjerne simpatije zbog štanda pored puta na kojem ljeti prodaje teglice ovog voća, zadesila je velika nedaća.

Dječaku, malom heroju i vrijednom sakupljaču voća i šumskih plodova, o kojem je Srpskainfo više puta pisala, sada učeniku sedmog razreda u mjesnoj osnovnoj školi, umrla je majka Božana.

Na njegova leđa stuštio se veliki teret, golema tuga, žal za majkom, ali i nova iskušenja, jer, kako nam djetinje jednostavno, ali starinski mudro reče, mora se dalje živjeti i boriti, ići putem kojem su njemu, sestri Jovani, braći Gojku i Nebojši, ukazivali majka Božana i otac Miloš.

– Mama je umrla iznenada. Prije toga nije bila bolesna, išla je u školu na posao, ona je bila poslužitelj. Nije se žalila da je boli. Jeste ujutro, istog dana kada je umrla, govorila da joj je neka mučnina. To je bilo ujutro, a poslije, oko podne, samo je pala ispred kuće. Doktori su rekli da je njeno srce stalo. Dogodilo se to 19. marta, prije mjesec dana – ispričao je za Srpskainfo Jovanče, koji je tog dana bio kod kuće.

Sestra Jovana

Ova drama duboko se urezala u njegov život, mada Jovan, kao i sestra Jovana, nije sasvim svjestan tragedije koja ih je zadesila. U to još uvijek, kaže, ne može povjerovati.

Na hladnom aprilskom danu, na snjegovitim padinama opore planine, u kući smo, osim Jovana, zatekli njegovu stariju sestru Jovanu, učenicu drugog razreda Ugostiteljske škole u Banjaluci. Ona je preuzela majčine poslove i obaveze u domaćinstvu.

– Sada ne idem u školu, zbog korone, ne znam kako će to biti do kraja školske godine. Za sada sam kod kuće, kuvam, perem veš, čistim kuću. Tata je otišao sa ujakom da radi negdje u selu, starija braća isto su na poslu. Gojko je završio Metalsku školu i radi u Novoj Topoli u tvornici namještaja, a Nebojša nema stalni posao, ali uvijek ga neko negdje pozove, pa ide da radi. On je završio varilački zanat, voli taj posao, ide da radi skoro svakog dana, u Banjaluku, Mrkonjić Grad, svuda – ispričala nam je Jovana, koju je majčina smrt veoma potresla.

Mlađi brat Jovan je za nju veliki oslonac i utjeha.

– Jovan je veoma vrijedan i dobar, sve me posluša, radi kod kuće, a ide i u školu. Omiljen je kod svih u selu, a i mnogi prolaznici ga prepoznaju. Čulo se za njega zbog malina, kupina, kestena, koje prodaje pored puta od proljeća do jeseni, ali i crnog šešira – priča Jovana o bratu Jovančetu koji je unosio drva u kuću prilikom našeg dolaska.

Ima posla

Predusretljiv i srdačan, umiljati dječak koji je stekao ogromne simpatije, priča da i sada ima mnogo posla, bez obzira što je zima i što je većina ljudi u kući.

Na Manjači i u Sitnici još je snijeg, a temperature mnogo niže nego u Banjaluci i u nizinama. Osim drveta za ogrijev, Jovanče radi sve što mu sestra kaže, čisti oko kuće, donosi razne potrepštine, ide u prodavnicu, ali i uči.

– Mnogi su Jovana zavoljeli, dolazili nam u posjetu, donosili poklone. Pamtimo sve te ljude i često ih pominjemo. Bivši ministar Dane Malešević je Jovanu u Banjaluci kupovao odjeću i obuću, a pomogao je i mami da se zaposli u školi u Sitnici – ispričala nam je Jovana, koja je upravo završila pranje gomile priglavaka okačenih na ogradi ispred kuće.

Na ulazu u nedovršenu kuću pored vrata smrtovnica sa slikom mlade žene Božane Gajić, koja je preminula 19. marta, u 43. godini. To je za Gajiće bolan gubitak, srušen svijet porodične sreće, zauvijek izbačen životni oslonac za njenu djecu, posebno za najmlađeg sina Jovana, njenog mjezimca Jovančeta, koji se zadesio kod kuće, zajedno s majkom Božanom, u trenucima kada je zauvijek otišla.

Biće voća i ove godine

Poslije reportaže na portalu Srpskainfo prije tri godine, o dječaku koji prodaje maline pored puta u selu Sitnica na Manjači, saznali su mnogi. Mali Jovan Gajić stekao je velike simpatije u cijelom regionu.

Mnoge novinarske ekipe iz više država tome nisu odoljele i naveliko su pisali i snimali reportaže o malom Jovanu.

– Planiram i ove godine da prodajem maline, šumske jagode, kupine i druge plodove kojih ima u našem kraju. Niko me ne tjera da to radim, ali sam svjestan da mi treba novca za školu, za odjeću, obuću. Ne može tata da zaradi dovoljno, a ja želim da radim i da pomognem u kući – povjerio nam se dečak koji plijeni iskrenošću i toplinom.

(Srpskainfo)