BANJA LUKA, 24. decembra – Građani Banjaluke, Prijedora i Doboja poslednjih dana udišu nezdrav vazduh u kojem lebdi povećana količina prašine, čađi i dima.

Koncentracija sumpor-dioksida, azotnih oksida, ugljen-monoksida i ozona na mjernim mjestima u Srpskoj ne prelazi granične vrijijednosti, ali u zimskoj sezoni suočavamo se sa prekoračenjem lebdećih čestica PM 10 i 2,5. Ove čestice su toliko sitne da mogu prodreti u pluća i krvotok, i prouzrokovati niz zdravstvenih problema, a u takvim situacijama najugroženija su djeca.

Stručnjaci upozoravaju da je dugoročan boravak u sredinama sa visokim nivoom aerozagađenja važan faktor rizika za obolevanje od hroničnih respiratornih i kardiovaskularnih bolesti, a dovodi i do pogoršanja već postojećih obolenja.

U gradskim sredinama u kojima ljudi udišu veće količine štetnih gasova i čestica, više i obolijevaju od hroničnog bronhitisa i astme.

– U Banjaluci je u proteklih pet dana zabilježeno prekoračenje za leteće čestice PM 10, u Doboju u posljednja tri dana, a u Prijedoru 19. i 20. decembra. U Brodu, Ugljeviku, Gacku i Trebinju nema prekoračenja – rekla je načelnica Odjeljenja za zaštitu životne sredine u Hidrometeorološkom zavodu RS, Ranka Radić.

Ona naglašava da cijeli svijet ima problema sa povišenom koncentracijom letećih čestica, i da se ovoj zagađujoj materiji posvećuje sve više pažnje.

– To su sitne čestice koje prodiru u respiratorni sistem i pluća, tu se zadržavaju i talože, i mogu sa sobom da nose različite kancerogene materije. Evropa se davno riješila zagađenja sumpor-dioksidom i ugljen –monoksidom, koji se inače javlja kao produkt nepotpunog sagorevanja. Usvojili su propise da nema više goriva sa visokim sadržajem sumpora, ugalj se ne koristi ili se uzima eventualno onaj sa niskim sadržajem sumpora. Koriste peći i kotlove koji su visoko efikasni, eko dizajnirani i imaju vrlo malo imaju tih zagađenja, ali i dalje imaju problema sa lebdećim česticama – pojasnila je Radićeva.

HMZ dio je i projekta „Impaq“- Poboljšanje kvaliteta zraka i upravljanja kvalitetom zraka u BiH, koji finansira ambasada Švedske i koji ima svoj sajt: zrakubih.ba. Podaci sa mjernih stanica u BiH prezentuju se na ovom sajtu, a posjetioci mogu vidjeti u kojim gradovima je vazduh dobrog, umjerenog i nezdravog kvaliteta.

Šef katedre zaštite životne sredine na banjalučkom Prirodno-matematičkom fakultetu Dušica Pešević upozorava da se kvalitet vazduha u Banjaluci i svim drugim većim gradovima pogoršava, te da je većinu dana u decembru koncentracija čvrstih čestica PM 10 i 2,5 prelazilla dozvoljene granične vrijednosti. Kako pojašnjava, to se uglavnom dešava u periodima temperaturne inverzije. Ova pojava prati nas tokom hladnih zimskih dana, kada temperatura raste sa porastom nadmorske visine, dok se velika kolčina hladnog vazduha spušta u kotline.

– PM čestice uglavnom su produkt izgaranja drva, uglja i naftnih derivata, a u situaciji kada je ogrevno drvo poskupjelo i kada se stanovništvo u individualnim ložištima uglavnom oslonilo na druge energente, niže energetske vrijednosti, onda se i kvalitet vazduha dodatno pogoršava. Drugi značajan izvor zagađenja je saobraćaj. Svjesni smo da je posljednjih godina intenzivan rast broja automobila, posebno u Banjaluci, a očigledno je da izgradnja saobraćajne infrastrukture ne prati takvo povećanje što onda dovodi do gužvi, zastoja i veće emisije svih vrsta polutanata – pojašnjava univerzitetska profesorica.

Dodatni problem u gradovima, ističe ona, predstavlja i sve veća izgrađenost prostora, što smanjuje horizontalno kretanje vazduha.

– U uslovima temperaturne inverzije, kada nemamo tu mogućnost da zagađujuće materije odlaze u visine, a smanjuje se i horizontalno kretanje vazduha, gradovi u kotlinama su bukvalno kao poklopljeni poklopcem. Dok se ne promijeni vremenska situacija, zagađujuće materije u vazduhu, pogotovo PM 10 i 2,5 se konstantno povećavaju, dovode do neželjenih situacija i uočavamo tu pojavu koju nazivamo zimski smog – govori Pešević.

Ona savjetuje građanima da vode više računa o izboru energenta tokom grijne sezone, ali najbolje bi, smatra ona, bilo kada bi se smanjio broj individualnih ložišta i toplifikacioni sistem proširio na veće dijelove grada.

– Tako ne bismo imali na desetine hiljada individualnih ložišta, nego bismo imali možda više manjih toplana gdje bi bila veća mogućnost da se kontrolišu emisije aeropolutanata. Takođe, potrebno je više raditi na javnom saobraćaju kako bi se pokušao smanjiti broj automobila na ulicama, a sve to da prati izgradnja zaobilaznica oko gradova, tamo gdje može. To bi onda smanjilo broj kola u tranzitu koja dodatno povećavaju gužvu i emisiju u gradovima – zaključuje Pešević.

Nije rješenje izbjegavati izlazak vani

Kada je vazduh nezdrav, svi građani mogu osjećati zdravstvene posljedice, zbog čega se ljudima savjetuje da smanje, pa čak i izbjegavaju boravak na otvorenom. Da li je to rješenje, pitaju iz banjalučkog Centra za zaštitu životne sredine. – Mislim da ne bismo smjeli da budemo sretni sa tim. Kako da ljudi prestanu da se voze automobilima i do prodavnice, kako da ne lože ugalj, kako da imaju novaca za toplotne pumpe, kako da nam ne rade dvije toplane u jednom gradu? Odgovor se sam nameće. Sistematski pristup je neophodan, ali ga nema? Ko je odgovoran? Građani samo da mijenjaju svoje navike, je jedna stvar, ali šta to rade institucije? Ono što je činjenica jeste da umiremo polako, ali će biti i bolno – ocjenjuje dugogodišnji aktivista Tihomir Dakić.

(Srpskainfo)