Vida-Davidović

BANJA LUKA, 22. avgusta – Mlada Banjalučanka Vida Davidović radila je dramatizaciju scenskog spektakla „San ljetnje noći“, kompozitora Feliksa Mendelsona, kojim se 24. avgusta zatvara ovogodišnji međunarodni Operosa Montenegro Opera Festival, na Kanli Kuli u Herceg Novom.

Davidovićeva je student Fakulteta dramskih umjetnosti u Beogradu.

Presrećna je zbog uspjeha i prilike koju je dobila.

– Mnogo mi znači to što se publici predstavljam na ovom festivalu! “Montenegro operesa festival” veoma je značajan festival koji promoviše operu i mlade talente i bilo mi je veliko zadovoljstvo da radim za njih. Tekst koji sam radila može da se smatra poluautorskim, pa sam još i zadovoljnija. U principu, to je moj tekst koji je nastao iz Šekspirovog “Sna ljetne noći”. Ta prilika da pišem oslanjajući se na Šekspira mi mnogo znači, pogotovo što sam mlad pisac koji još uvijek studira i još uvijek se formira. I sama pomisao da ste kao jedan od prvih svojih autorskih projekata dobili zadatak da radite Šekspira pojačava i strah i odgovornost da li ćete da odgovorite zadatku – priča mlada unjetnica.

– Posebno iskustvo bilo je pisati u stihu tako da zadovoljite i zahtjeve kompozitora i reditelja i solista i cijelog tima koji je bio uključen u rad na ovom projektu. Kada sam krenula da pišem stih koji je morao biti u Šekspirovom stilu (ne doslovno blankvers, već, približno tome, deseterac) i spisateljskom ritmu išlo je mnogo lakše nego što sam očekivala. Šekspir je, zapravo, uvijek aktuelan. Lijepo je kada mlad čovjek dobije priliku i povjerenje da pokaže da može da odgovori takvom izazovu. Posebno lijepo je to što na ovaj način dobijate priliku da širokoj publici približite Šekspirovo djelo kroz kompoziciju Feliksa Mendelsona. I sve to savršeno mi je leglo, jer mnogo volim Šekspira, Mendelsona i operu generalno – dodaje ona.

Kaže da je „vatreno krštenje“ imala je u maju u Zvezdara teatru, gdje je kao dramaturg radila u okviru Festivala internacionalnog studentskog teatra dramatizaciju predstave „So na rane“, kojom je Festival otvoren i kojom se predstavio Fakultet kao organizator.

Priznala je da tada je tada imala veću tremu kako će sve proći nego sada, iako je ovo veliki izlazak na javnu scenu i u smislu samog događaja i u smislu toga da treba danapravite tekst za nešto što se najavljuje kao završni spektakl festivala.

Ima samo 21 godinu i na FDU u Beogradu je upravo završila drugu godinu studija. Revnosno je ispunjavala svoje fakultetske obaveze i ova prilika na Operosi je došla nakon ispitnog rada iz pozorišne dramaturgije koji se dopao njenom profesoru Stevanu Koprivici. Poslije tog ispita prof. Koprivica ju je preporučio Operosi i oni su je pozvali da radi komad.

– Teško je i nekako neukusno govoriti na taj način o sebi, ali mogu da kažem barem toliko da se oko svega što radim u životu mnogo trudim. I da, naravno, mnogo volim da pišem – dodaje skromna Vida.

Koliko je teško doći iz Banjaluke i boriti se za svoje mjesto u Beogradu kaže da nije imala poseban osjećaj. Naglašava da je uvijek teže kad si u gradu u kom nisi odrastao, sa malčice drugačijim tempom, senzibilitetom, pa možda čak i mentalitetom, ali ono što je njoj veoma važno jeste činjenica da može da govori i piše maternjim jezikom.

Kulturnu scenu u Banjaluci prati koliko god može. Za tu scenu vezuju je jake emocije, jer je kao dijete pohađala škole glume u Dječijem pozorištu i Jazavcu. Odrastala je uz predstave Dječijeg i Narodnog pozorišta i živjela za dane Teatar festa.

Voljela bih, da dobije priliku da radi u Banjaluci i o Banjaluci.

– Ipak je to moj grad, i ovdje ljude, njihove slabosti, prednosti i navike najbolje poznajem – ističe ona.

Vida ističe da voli ono što studira, da je to njen život i životni izbor. Zna da je na samom startu postigla mnogo uspjeha ali je i svjesna da na sebi mora da radi još mnogo.

– Odškrinuta vrata “ka uspjehu” ne znače da je uspjeh postignut. Sve to je tek početak. I pitanje je da li ćemo ikada biti zadovoljni ostvarenim. Talenat ne vrijedi ako se na njemu konstatno ne radi, jer to nije nešto što je samoniklo i što ne treba da se zalijeva. Pitanje je da li talenat uopšte postoji ili iza njega stoji samo mnogo pisanja, čitanja i ljubavi prema tekstu, jer ja jednostavno volim sve to što pišem i doživljavam sve što pišem kao nešto što je izuzetno intimno i bitno. Hoću reći, u svemu što pišem pronađem nešto što me se tiče. Drugo, imam sreću da studiram tamo gdje svakoga dana imam šta i imam od koga da naučim i gdje su spremni da mi daju priliku. Sve drugo doći će, jer još uvijek postoje ljudi koji prepoznaju, podržavaju i cijene mlade autore koji imaju nešto novo da kažu o sebi i o društvu u kom žive – poručuje Davidovićeva.

(Banjaluka.net)


Novum
Novum
Novum
Novum