Danas se Božić u većini pravoslavnih domaćinstava u našim krajevima, i na selu i u gradovima, obilježava na sličan način. Na Badnji dan se unosi badnjak u kuću ili stan, a naveče se, u porodicama koje imaju djecu, organizuje pijukanje, u kojem se djeca “bore” za slatkiše i sitni novac.
Na sam Božić centralni događaj je bogat porodični ručak, koji počinje lomljenjem božićnjeg hljeba, česnice, u kojoj je skriven novčić. Vjeruje se da će onaj ko u česnici nađe novčić biti naročito srećan do narednog Božića.
U stara vremena su se, uz ove, u selima njegovali i brojni drugi božićni običaji, koji su danas, uglavnom, zaboravljeni.
Tako su u nekim selima u okolini Banjaluke česnicu mijesili i pekli isključivo muškarci – domaćini. U Piskavici su domaćini u ponoć išli na izvor po vodu kojom će zamijesiti česnicu, a najsretnijim se smatrao onaj ko dođe prvi i u vodu ubaci šaku pšenice.
Tijestom od česnice mijesio se i kovrtanj, mali hljeb sa rupom u sredini. To je bio poklon za položajnika, koji prvi na Božić dođe u kuću. Smatralo se da je sretna kuća u koju, kao položajnik, uđe dijete.
Na Manjači se na Božić kovrtanj stavljao volu na rog, da bi godina bila rodna.
U nekim selima su se u česnicu stavljali i orasi i lješnici, koji simbolizuju rodnu godinu. Orasi i lješnjaci su u stara vremena bile i glavne “poslastice” na pijukanju, a stavljani su i na božićnu trpezu.
Česnicu su lomili svi ukućani, a onaj ko nađe novčić morao je na Božić, kada svi odmaraju, hraniti stoku.
Prije svih jela na trpezu se iznosila cicvara, jelo od kukuruznog brašna, masti i kajmaka. U selima na Manjači se vjerovlo da će onaj ko vidi svoj odraz u masnoj cicvari, kao u ogledalu, umrijeti prije sljedećg Božića.
U nekim selima se za Božić jela samo pečenica, česnica, cicvara i kuvani pijetao.
U većini sela je slama, koja se unosi za Badnji dan, u kući ostajala tri dana i u te praznične dane se nije čistila kuća.
Zbog vjerovanja da će svaki posao započet na Božić biti srećan, u nekim selima su se na Božić u kuću unosili razni alati, od motike do igala za pletenje. U nekim selima se čak simbolički “započinjao” neki posao, recimo djevojke i žene bi započele pletenje, ali bi nakon nekoliko poteza odložile igle, jer se na Božić nije ništa radilo.
(Srpskainfo)
