Fraza “pao s kruške” je dobro poznata narodu i učestalo se koristi. Uglavnom je sinonim za glupost, zbunjenost, smušenost, a da li zapravo zanate kako je nastala i odakle “vuče korijene”?

Prema mišljenju Veselina Čajkanovića, u staroj religiji kruška je imala bolji ugled i čak uživala izvjestan kult, za šta se navode i brojni primjeri.

Objašnjenje za to može se naći u knjizi Veselina Čajkanovića, “Rečnik srpskih narodnih verovanja o biljkama”. Kako piše u toj knjizi, staro kruškovo drvo je kod našeg naroda na lošem glasu. U suprotnosti sa jabukom, kruška se smatra za “zlo drvo”, za drvo demona. U narodnim pripovetkama pod kruškom se skupljaju đavoli, a na njoj se nalazi i vještica.

Zato je one koji bi se  našli na krušci, pa pali sa nje, narod smatrao ludim, glupim, nerazboritim i slično. Tako je zapravo nastao ovaj izraz. Postoji i suprotna fraza “nisam pao s kruške”, a značenje joj je “nisam lud”.

U riječniku Matice srpske dodaje se i fraza: kao s kruške, u kontekstu načina odgovaranja na nečije pitanje. Sinonim je za neljubazno, nabusito, cinično.

(novosti.rs)