Glas Banja Luke – Nezavisni online magazin

Skoro trećina građana BiH vjeruje u razne teorije zavjere, dok se dodatnih 47 odsto koleba kad su u pitanju zavjerenički narativi iz oblasti medicine, politike i svjetskih centara moći.

Pokazuju to rezultati najnovijeg istraživanja o stavovima građana BiH, koje je provelo Udruženje građana “Zašto ne” iz Sarajeva.

Istraživanje je obuhvatilo sve dijelove BiH, a među ispitanicima su bili muškarci i žene različitog nivoa obrazovanja, iz ruralnih i urbanih sredina.

Da bi provjerili koliko su skloni teorijama zavjere istraživači su testirali građane, nudeći im da se izjasne o ukupno 48 netačnih tvrdnji.

Evo nekih od rezultata, koje ekskluzivno objavljuje Srpskainfo.

„Rušenje zgrada Svjetskog trgovinskog centra u Njujorku 9.11.2001. godine organizovale su američke tajne službe.“ U to vjeruje ili donekle vjeruje 45 odsto ispitanika u BiH.

Da je dolazak migranata iz afričkih i azijskih zemalja dio plana, kako bi se putem naseljavanja promijenila etnička struktura na ovim prostorima, uvjereno je čak 32 odsto građana.

Dodamo li tome više od 16 odsto onih koji ne isključuju tu mogućnost, računica pokazuje da skoro polovina stanovnika BiH vjeruje u teorije zavjere vezane za migrante.

“Dokazi o postojanju vanzemaljaca se kriju od javnosti.” Čak 30,7 procenata ispitanih vjeruje ili donekle vjeruje u tu tvrdnju.

Ukupno 64 odsto građana BiH u manjoj ili većoj mjeri vjeruje da je mala grupa ljudi odgovorna za sve velike svjetske događaje, poput ratova, protesta ili smjena vlasti.

• SABRANA DJELA ANTIVAKSERA Zaprašivanje koronom, supermoći i druge NAJLUĐE KOVID BAJKE
• NESTOROVIĆ PONOVO ŠOKIRA “Zbog Teslinog izuma vojnici u Bosni PADALI U DEPRESIJU”

“Nestanak pčela je bar donekle povezan sa štetnim djelovanjem 5G zračenja”, smatra 41 odsto ispitanih građana BiH.

Njih čak 44 odsto je ubijeđeno da su nevladine organizacije samo paravan za špijuniranje i podrivanje vlasti u BiH.

Posebno je zanimljivo kako su građani BiH odreagovali na tvrdnju da „lijek protiv raka postoji, ali ga kriju od javnosti“.

Čak 23 odsto ispitanika ubijeđeno je da je to istina, a njih 27,6 donekle vjeruje u postojanje skrivenog lijeka protiv raka, što zajedno iznosi više od polovine građana.

– Samo 21,5 odsto ispitanika jasno tvrdi da to nije istina, dok je čak 27 odsto anketiranih neodlučno. Kada pogledamo ovu statistiku, jasno je zbog čega mnogi nasijedaju na prevare i daju silne pare kojekakvim nadriljekarima – kaže Tijana Cvjetičanin, voditeljka istraživanja.

“Bill Gejts koristi korona virus kao izgovor da putem vakcinacije čipuje i prati ljude.” Sjećate li se ove “zavjereničke” priče, koja je masovno ismijavana po društvenim mrežama? E pa, vjerovali ili ne, u BiH ima ljudi, i to znatan broj, koji i danas vjeruju u to.

Ne baš zanemarivih 12 odsto ispitanika ne odustaje od narativa o Gejtsovim čipovima.

Ima i onih koji vjeruju da Tito nije Josip Broz iz Kumrovca, nego ubačeni strani agent.

Takva tvrdnja je za devet odsto ispitanika čista istina, dok još skoro šest odsto njih smatra da priču o Titu kao ubačenom elementu treba ozbiljno razmotriti.

(Srpskainfo)

Pred nama je Uskrs, a nedjelja prije ovog velikog hrišćanskog praznika poznata je kao Velika ili Stradalna nedjelja i strogo se praznuje i posti.

Po crkvenom predanju, naziv velika, ova sedmica je dobila zbog toga što je u ovoj nedjelji, Isus Hristos učinio velika djela. Na Kosovu postoji naziv i strašna nedjelja, jer se farbaju uskršnja jaja od kojih se prvo zove strašnik. Ono je značajno, jer po narodnom vjerovanju, može da odagna strah i razbije gradonosne oblake. Ova nedjelja je radna. U njoj se vrše velike pripreme za najveći praznik, Uskrs, kada se ništa ne radi.

Ova nedjelja ima i naziv „zavalita”, kako je nazivaju u jugoistočnoj Srbiji. Na ove dane se strogo postilo, što je značilo da se jednom u toku dana okusi nešto sasvim malo poput vode ili kafe. Ove nedelje je i stoka bila izložena postu. Karakteristično za ove dane je i to što se više ne čuje pesma kao u cvijetnoj nedjelji niti se igraju kola. Razlog je Isusovo stradanje, koje će se desiti na Veliki petak. U ovim danima, se iz tog razloga, ljudi posebno posvećuju dobrim djelima.

Velika sreda je posljednji, puni, radni dan u nedelji. Bilo je zabranjeno da žene šiju, baš kao i u cvijetnoj nedjelji. Takođe su ljudi nastojali dana ovaj dan stoku dobro obezbjede hranom, kako bi se u predstojećim danima posvetili prazničnim običajima.

U Negotinskoj krajni čupao se burijan (biljka) za koji se vjerovalo da ima magijsku moć i da štiti od vještica. Ova biljka je pored magijske, našla primenu i u narodoj medicini. Ponegdje se i na veliku srijedu, farbaju uskršnja jaja. U kućama koje su u žalosti, jaja se boje u crno i nazivaju se kaluđeri.

Veliki četvrtak je u potpunosti posvećen ratarstvu. Svi radovi su zabranjeni osim sijanja lubenice. Vjerovalo se da će lubenice, ako se poseju na ovaj dan, biti napredne. Takođe su rađene obredne radnje oko stoke, kako bi bila zdrava, jaka, kako bi se množila i davala mlijeko, piše Kurir.

Na ovaj dan, žene su odlazile na reku gdje su palile svijeće, koje su pričvršćivale na malim daskama, i puštale ih niz vodu. Ovaj ritual posvećen je dušama mrtvih.

Na veliki petak se, prema jevanđelju, desilo veliko stradanje Isusa Hrista. Ovo stradanje se naziva još i iskupnina, jer je Isus time iskupio ljudske grijehe.

Veliki petak se još naziva i “petak stradanja”, a podrazumeva najstrožiji post. Na ovaj dan, i danas, farbamo uskršnja jaja, ali postoji i niz običajnih radnji.

Ponegdje se farbaju jaja i na Veliku subotu. Inače, velika subota se u okolini Leskovca, naziva još i dugačka subota, jer opominje na duge Isusove muke na raspeću.

Zato se ova boja najviše i koristi pri oslikavanju. Na veliku subotu se mesi uskršnjak, obredni kolač, koji se kiti bosiljkom i utisnutim slovom. Ovaj kolač je ukrašavan i jajima od kojih se jedno, belo, stavlja u sredinu, a njima se, na Uskrs, deca međusobno daruju.

U Bosanskoj krajini i Hercegovini, ovaj dan, na koji se jaja farbaju u crveno, se naziva još i crvena subota. Razlog leži u vjerovanju, da su jaja, u trenutku Isusovog vaskrsnuća, postala crvena.

(Srpskainfo)

BANJA LUKA, 19. aprila – Da je cijena odricanja od državljanstva mjerilo njegove vrijednosti, državljanstvo BiH bilo bi najtraženije u regionu.

Taksa koju državljani BiH plaćaju u budžet ukoliko žele ili moraju da se odreknu od državljanstva BiH je čak 800 KM.

Jedino ako se radi o odricanju od državljanstva BiH u korist neke od zemalja bivše SFRJ, tada je taksa 200 KM, utvrdili su revizori na nivou BiH u izvještaju o efikasnom upravljanju taksama i naknadama.

Istovremeno, taksa za odricanje od državljastva Hrvatske je 657 KM, Crne Gore 588 KM, a Srbije 580 KM.

Poslalnik Naše stranke u Predstavničkom domu BiH, Mirjana Marinković Lepić, za sljedeću sjednicu podnijela je poslaničku inicijativu u kojoj se nalaže Ministarstvu civilnih poslova BiH da u roku od 90 dana koriguje cijenu takse, te da je uskladi sa taksama zemalja u okruženju.

Da li će vlast prihvatiti da se odrekne dijela prihoda? Po svemu sudeći neće, jer se u budžet svake godine slivaju milioni maraka po ovom osnovu. Recimo, u budžetu BiH za 2019. BiH je planirala prihode po ovom osnovu uvećane za 13 odsto, ili ukupno 2,2 miliona KM.

U 2019. 4.059 osoba odreklo se državljanstva BiH, pokazuju podaci Ministarstva civilnih poslova BiH. Državljanstva BiH 2014. godine se odreklo 3.519 osoba, a 2015. taj je broj iznosio 3.359, 2016. bio je nešto veći, oko 4.461, 2017. bio je 4.494, a 2018. godine državljanstva BiH odrekle su se 4.473 osobe.

Nekada je taksa za odricanje državljanstva BiH bila čak 1.700 KM, ali je izmjenama Zakona o administrativnim taksama iz 2006. godine smanjena na sadašnjih 800 odnosno 200 KM.

(Srpskainfo)

Nesvakidašnji prizor na svojoj farmi zatekao je domaćin Milan Šukalo u gradiškom selu Karajzovci, gdje je krmača oprasila čak 29 prasića, što je rekord, kako kod njih tako i u okruženju

Domaćin priča da do sada krmača nije oprasila više od 22 prasića, ali protekli vikend bio je drugačiji. Sada je, kaže Šukalo, oborila sve rekorde, kako u njihovom kraju, tako i mnogo šire. Zato se ekipa “Glasa Srpske” uputila i makadamom stigla u srce Lijevča, gdje se uvjerila u ovaj nesvakidašnji prizor.

“Pretpostavili smo da će biti dosta mladih, sudeći po stomaku koji je bio spušten, ali nismo mogli ni slutiti da će ih biti ovoliko. Ovo je treći put da se prasi, a prethodna dva je oprasila po 22 prasića. Dvoje je odmah uginulo, što je bilo i očekivano, jer ih je previše”, rekao je Šukalo.

Ova porodica decenijama se bavi uzgojem svinja i vjeruje da je jedan od razloga brojnosti prasića genetika, ali i oplodnja prirodnim putem. Iako je ova krmača trebalo da završi u klaonici, Milan kaže da sin nije dozvolio i da će je još najmanje tri puta “pustiti” da se oprasi.

“Nešto smo radili na njivi, a kada sam ušao u svinjac da je obiđem, ugledao sam četvoro, pa poslije devetoro, a na kraju kada smo izbrojali 29 prasića bio sam u šoku”, priča Milan.

Neminovno je bilo da neki od njih uginu. Ipak, ovi uzorni domaćini prebacili su prasiće i pod druge krmače da bi ih spasili. Do sada ih je uginulo petoro pa se oni nadaju da će na tome i stati.

“Teško prasići funkcionišu kada se prebace pod drugu krmaču. Bez obzira na sve i oni osjećaju svoju majku, koja može da othrani njih petnaestak”, dodao je Milan.

Dodaje da ni sam ne zna da li se bolje isplati prodavati tovne svinje ili prasiće, ali se odlučio za tovljenike, jer donose više novca.

I njegovog sina Dragana, koji takođe radi oko svinja, iznenadila je ova vijest, s obzirom na to da je za vikend bio u Sloveniji, jer se bavi kuglanjem.

“Baš mi je bilo drago jer je pomjerila granicu sa 22 na 29 prasića i jer sam baš ja insistirao na tome da ne ode u klaonicu. Sada ova krmača drži sve rekorde u okruženju. Govorili smo da bi moglo biti oko 20, ali, eto, nadmašila je samu sebe i postala popularna”, rekao je kroz smijeh Dragan.

On priča da cijela porodica svakodnevno radi na njivi, da bi pripremili dovoljno hrane za veliku farmu. To su, prije svega, sijeno, kukuruz, pšenica, soja i ječam.

“Imamo dosta svinja pa nam je potrebno i dosta hrane. Bio sam ja i vani, odnosno jedan mjesec sam radio u Beču, ali sam se brzo vratio, jer je kod kuće najljepše. Radimo nekada od jutra do mraka, ali niko nas ne tjera i nemamo radno vrijeme. Sami smo svoje gazde, a za rad na selu potrebno je veliko odricanje i trud”, rekao je Dragan i poručio da želi da ostane na imanju i živi isključivo od svog rada.

Lubenice

Pored svih kultura koje su potrebne za funkcionisanje farme, porodica Šukalo uzgaja i lubenice.

“Imamo zasađeno oko tri i po hektara lubenica, a kupujemo kalemljenu rasadu. Prinosi su bili dobri, oko 80 tona po hektaru i sve plasiramo na domaće tržište”, rekao je Dragan Šukalo.

(Glas Srpske)

Bliži se Vaskrs koji sa sobom nosi tradicionalno farbanje jaja, a otkrivamo vam trikove koja su najbolja za kuvanje i farbanje, ali i kao da se jednostavno i lako ljušte.

Sigurno ste do sada primjetili da kada kuvate jaja, neka oljuštite bez problema, dok bude i onih gdje je bjelance potpuno spojeno uz ljusku, toliko da bacite polovinu jajeta.

Iskusni kuvari i domaćice kažu da su jaja stara od sedam do 10 dana idealna za kuvanje i da je njih najlakše oljuštiti.

Međutim, kako bi izbjegli to da ljuska neće da spadne, dok se jaja kuvaju u vodu dodajte kašičicu sode bikarbone.

Starija jaja su više alkalna i zato ih je lakše oljuštiti, a kod svežijih jaja je obrnuto – manje su alkalna i dolazi do problema sa uklanjanjem ljuske.

Soda bikarbona povećaće alkalnost ljusci, pa ćete ih oljuštiti bez problema.

Ukoliko ne znate koliko su jaja stara, stavite ih u vodu i ako potonu na stranu, tada su veoma svježa. Ako potonu, ali stoje uspravno, tada su savršena za kuvanje. Ako jaja isplivaju, onda su stara.

Takođe, zagrijevanje jaja prije stavljanja u vruću vodu još jedan je trik protiv pucanja, koji i olakšava ljušćenje jaja.

Izvadite ih iz frižidera i ostavite na sobnoj temepraturi ili ih stavite u toplu vodu sa česme, na nekoliko minuta. Esktremna promjena temperature glavni je uzrok pucanja ljuske.

Posle kuvanja jaja odmah prelijte ledenom vodom, što će olakšati ljušćenje, piše Noizz.

(Srpskainfo)

BANJA LUKA, 18. aprila – U susret Danu grada i najvećem hrišćanskom prazniku Vaskrsu, bogat i raznovrstan program „Banjalučkog proljeća“ se nastavlja i sljedeće sedmice.

Od 20. do 22. aprila u Domu omladine biće održana 24. Međunarodna izložba ideja, inovacija i stvaralaštva „Inost mladih 2022“.

Osim toga, u srijedu će na platou ispred „Krajiške kuće“ biti održana izložba pod nazivom „Plodovi i darovi grada Banjaluka 2022“. Riječ je o izložbi poljoprivrednih proizvoda i prerađevina, domaće hrane, delicija i prirodne kozmetike, a za sve posjetioce biće otvorena od 10 do 17 časova.

Kao i do sada, povodom obilježavanja Dana grada, 21. aprila u Muzičkom paviljonu parka „Petar Kočić“ biće održana i tradicionalna manifestacija „Najmlađi voljenom gradu“ .Takođe, 21. i 22. aprila planirana je i sportska manifestacija „Banjaluka Basket festival“, koja će biti održan na tri lokacije i to u sportskim dvoranama „Centar“, „Obilićevo“ i „Starčevica“.

– Riječ je o događaju koji ima za cilj da na jedan inovativan način zbliži naše sugrađane, a posebo najmlađe, i da ih podstakne na važnost očuvanja običaja i njegovanja tradicije šaranja vaskršnjih jaja – poručili su iz Grada.

(Srpskainfo)

BANJA LUKA, 18. aprila – Grad će ove godine dosta ranije počinje sa organizacijom manifestacije posvećene srpskom književniku i narodnom tribunu Petru Kočiću, te je već formiran Organizacioni odbor za obilježavanje “57. Kočićevog zbora”.

Želimo da ove godine imamo što kvalitetnije aktivnosti i da na neki način osvježimo obilježavanje Kočićevih dana u odnosu na ranije godine. Kočić je ogroman potencijal ne samo Banjaluke, nego cijelog regiona, rekla je savjetnica gradonačelnika za kulturu i socijalnu politiku Mirna Savić-Banjac.

Prema njenim riječima, u korak sa vremenom mora da se približava i nekim drugim kanalima komunikacije i tako dođe do što većeg broj ljudi.

Na današnjoj sjednici, Organizacioni odbor imenovao je Sekretarijat manifestacije, te donio odluku o raspisivanju konkursa za dodjelu “Kočićeve nagrade” za 2022. godinu.

(Srpskainfo)

BANJA LUKA, 18. aprila – Povećana potražnja za pletom u Srpskoj, te zima koje je bila malo duža u odnosu na prethodnu i nedostatak sirovina za preradu podigli su cijenu ovog energenta u Srpskoj za 20 KM po toni.

Kako nam je rekao Milan S. iz Banjaluke preko vikenda je tona peleta poskupila i sada će morati da izdvoji više novca nego što je planirao.

“U petak sam zvao i raspitivao se kolika je cijena peleta i taj dan ga nisam kupio. I pokajao sam se. Juče sam nazvao kako bih to uradio. Međutim, dočekalo me neprijatno iznenađenje”, kazao je Milan i dodaje da je će danas naručiti pelet jer više ne želi da ga dočekaju neprijatne vijesti kao juče.

Dodaje da je ovo obnovljivi energent, ali mu cijena iz dana u dan postaje paprenija, te da ukoliko i dalje bude rasla cijena da će razmisliti da pređe na neki drugi vidi grijanja tokom zimski i hladnih dana u godini.

U kompaniji “Drvoprodex” iz Banjaluke, potvrdili su za “Nezavisne novine” da je došlo do poskupljenja peleta. A kako kažu umjesto dosadašnjih 430 KM, građani od vikenda peleta plaćati 450 KM po toni.

“Potražanja za peletom je velika, a rokovi isporuke su mjesec dana. Nedostatak peleta je posljedica zime, koja je bila hladnija u odnosu na prethodnu. Niko nema peleta na lageru”, ističu iz ove komapanije. Prema njihovim riječima, ove godina je drugačija u odnosu na prethodnu, pa se tako dnevna proizvodnja prodaje se odmah. Kako su kazali iz banjlučke firme MEDEKS-PROM za “Nezavisne novine”, trenutno peleta ima na stanju, ali da se vrlo brzo prodaje.

“Imamo veliku potražanju, prošle godine su smo u ovo vrijeme imali 500 tona zalihe, međutim ove godine nemamo toliko”, kazali su iz ove firme. Prema njihovim riječima, cijena tone pelete je 440 KM.

Kako za “Nezavisne novine” navode iz Drvne industrije “Karać” iz Aleksandrovca potražanja za peletom je velika, a paleta od 990 kilograma košta 430 KM.

“Imamo veliku potražanju za peletom, ali sirovine nema. Glavni razlog je nedostatak trupaca, jednom sedmično dobijemo po jedan kamion što je veoma malo”, kazali su iz ove komapnije. Dodaju da je rok isporuke dest dana.

Kako su za “Nezavisne novine” kazali iz kompanije “Fagus” trenutno ne primaju narudžbe za pelet do kraja mjeseca, a nove počinju tek od maja, te da će tek od tada ima nove cijene.

“Trenutno nemamo važeću cijenu, a posljedna aktuelna cijena po kojoj se vršila prodaja  je od 430 KM do 460 KM zavisno koji je pelet u pitanju”, kazali su iz ove kompanije.*

(Nezavisne)

BANJA LUKA, 17. aprila – Svečana akademija, polaganje vijenaca i koncert na Dan grada – 22. aprila, zbog vaskršnjih praznika pomjereni su za 26. april. Naime, proslava Dana grada pada na Veliki petak, pa je razmumljivo da su događaji pomjereni.

Ove sedmice, od 20. do 22. aprila, u Domu omladine biće održana 24. Međunarodna izložba ideja, inovacija i stvaralaštva „Inost mladih 2022“, a u srijedu će ispred „Krajiške kuće“ biti održana izložba pod nazivom „Plodovi i darovi grada Banjaluke 2022“.

Za 23. april u parku “Petar Kočić” planiran je Vaskršnji piknik, a 25. aprila u GP “Jazavac” predstava “Banjaluka”.

Podsjećamo, naradni dani u Srpskoj su 22. april, Veliki petak, 24. April – Vaskrs i 25. april, Vaskršnji ponedjeljak.

(Srpskainfo)

Patrik Pomen izaziva pravu pometnju kad god nešto plati u prodavnici ili restoranu.

Jedini razlog za to je što ovaj 37-godišnjak ne mora da koristi novac, bankovnu karticu ili aplikaciju mobilnog telefona za plaćanje.

Sve što mu treba nalazi se u njegovoj lijevoj ruci, koju je dovoljno samo da prinese čitaču za beskontaktno plaćanje i obavi kupovinu. Ovu “sposobnost” ima od 2019. godine, kada mu je pod kožu ugrađen čip za beskontaktno plaćanje.

– Reakcije koje dobijam od blagajnika su neprocjenjive! Čitava procedura ugrađivanja čipa boli kao kad vas neko uštine – naglašava Pomen za BBC.

Mikročip je prvi put implantiran u čovjeka još 1998. godine, ali tek u posljednjoj deceniji ova tehnologija je komercijalno dostupna. A kada je riječ o implantabilnim čipovima za plaćanje, britansko-poljska firma “Voletmor” kaže da je prošle godine postala prva kompanija koja ih je ponudila na prodaju.

– Implant može da se koristi za plaćanje pića na plaži u Riju, kafe u Njujorku, šišanja u Parizu ili u vašoj lokalnoj prodavnici. Može da se koristi svuda gdje se prihvataju beskontaktna plaćanja. Čip je težak manje od grama i malo je veći od zrna pirinča, sastoji se od sićušnog mikročipa i antene obložene biopolimjerom – materijalom prirodnog porijekla koji je sličan plastici”, napominje izvršni direktor ove kompanije Vojtek Paprota.

Dodaje da je čip potpuno bezbjedan kao i da mu nije potrebna nikakva baterija niti druga vrsta napajanja, a do sada je prodato više od 5.000 ovakvih čipova. Tehnologija koja se koristi za plaćanje je slična onoj koja se nalazi u pametnim telefonima i ovakvi implantati za plaćanje zasnovani su na radio-frekventnoj identifikaciji.

Za mnoge od nas, ideja da se takav čip implantira u naše tijelo je užasna, ali istraživanje iz 2021. na više od 4.000 ljudi širom Ujedinjenog Kraljevstva i Evropske unije pokazalo je da bi 51 odsto ljudi razmotrilo ugradnju mikročipa. Međutim, u izvještaju se dodaje da su “invazivna i bezbjednosna pitanja” i dalje glavna briga ispitanika.

Pomen kaže da nema nijednu od ovih briga.

– Čip implantati sadrže istu vrstu tehnologije koju ljudi svakodnevno koriste -od privezaka do otključavanja vrata, kartica javnog prevoza ili bankovnih kartica sa funkcijom beskontaktnog plaćanja. Razdaljina čitanja je ograničena malom antenskom zavojnicom unutar implantata. Implantat mora biti unutar elektromagnetnog polja kompatibilnog čitača i samo kada postoji magnetna veza između čitača i transpondera, implantat može da se pročita – kaže Patrik.

On dodaje da ga ne brine da bi na taj način mogla da se utvrdi njegova lokacija i kretanje.

– Čipovi se koriste kod kućnih ljubimaca da ih identifikuju kada se izgube. Ali nije moguće locirati ih pomoću implantata ovakvog čipa – nestalog ljubimca treba fizički pronaći. Zatim se skenira cijelo tijelo dok se implant čip ne pronađe i očita – kaže on.

Ipak, problem sa takvim čipovima i ono što izaziva zabrinutost je da li će u budućnosti postati još napredniji i prepuni privatnih podataka osobe kojoj je ugrađen. I, zauzvrat, da li su ove informacije bezbjedne i da li se osoba zaista može pratiti.

– Koliku cijenu smo spremni da platimo radi drugih pogodnosti? Gdje podvlačimo crtu kada su u pitanju privatnost i bezbjednost? Ko će štititi kritičnu infrastrukturu i ljude koji su dio nje? – pita se Teodora Lau koja se bavi finansijskim tehnologijama i dodaje da su mikročipovi za plaćanje samo “produžetak internet stvari”.

Nada Kakabadse, profesor politike, upravljanja i etike Riding Univerziteta, takođe, je oprezna u pogledu budućnosti naprednijih čipova.

– Postoji tamna strana tehnologije koja ima potencijal za zloupotrebu. Onima koji ne vole ličnu slobodu, to otvara nove vidike za kontrolu, manipulaciju i ugnjetavanje. A ko posjeduje podatke? Ko ima pristup podacima? I, da li je etički čipovati ljude kao što radimo sa kućnim ljubimcima? -kaže Nada i rezultat bi, upozorava ona, mogao biti “slabljenje moći većine u korist nekolicine”.

Stiven Nortam, viši predavač inovacija i preduzetništva na Univerzitetu Vinčester, kaže da su zabrinutosti neopravdane. Pored svog akademskog rada, osnivač je britanske firme BioTek, koja proizvodi beskontaktne čipove od 2017. Njegovi implanti su namijenjeni osobama sa invaliditetom koji mogu da koriste čipove za automatsko otvaranje vrata.

– Imamo svakodnevne upite i ugradili smo više od 500 implantata u Velikoj Britaniji, ali Kovid je donio smanjenje broja. Ova tehnologija se godinama koristi kod životinja. To su veoma mali, inertni objekti. Nema rizika – kaže Nortam.

U Holandiji, Pomen sebe opisuje kao “biohakera” – nekoga ko stavlja dijelove tehnologije u svoje tijelo kako bi pokušao da poboljša svoje performanse. Ima ukupno 32 implantata, uključujući čipove za otvaranje vrata i ugrađene magnete, prenosi Blic.

– Tehnologija nastavlja da se razvija, tako da nastavljam da ih sakupljam. Moji implantati daju veću moć mom tijelu. Ne bih želio da živim bez njih. Uvijek će postojati ljudi koji ne žele da modifikuju svoje tijelo. To treba da poštujemo, a oni treba da poštuju nas kao biohakere – zaključuje Pomen.

(Srpskainfo)